1900 talijanski L. Lombardo Difa Ming, keramički dielektrični kondenzatori. Otkriveno je u kasnim 1930s dodavanje titanata keramike mogu rasti eksponencijalno dielektrična konstanta, a time i stvoriti jeftinije keramičke dielektrične kondenzatora.

1940. nakon što je utvrđeno da su glavne sirovine keramički kondenzatori BaTiO3 (barijev titanat) koji imaju izolacijsko svojstvo nakon pokretanja keramičkog kondenzatora u elektroničkom uređaju, što su i mali i visoki zahtjevi vojske za preciznošću. Dok se keramički laminirajući kondenzator oko 1960. godine počeo razvijati kao roba. 1970. godine, s napretkom hibridne IC, računala i prijenosni elektronički uređaji također će se brzo razvijati i postat će neophodne komponente u elektroničkoj opremi. Ukupan broj keramičkih dielektričnih kondenzatora čini oko 70% tržišta kondenzatora.

kvaka kondenzator